Povratak prirodi: Zašto sve više mladih bježi iz betona?
Znaš onaj osjećaj kad ti sve prekipi? Kad ne možeš više gledati u ekran, kad te guši grad, buka, zgrade, ljudi koji samo žure i ništa ne vide… Kad ti treba reset. I onda – planina.
Sve više mladih iz Rožaja i Crne Gore odlučuje da pobjegne iz betona, makar na dan, vikend, sat. Bilo da je to Hajla, Štedim, Ibar, Crnja, Suvi potok ili neko skriveno mjesto za koje znaš samo ti i tvoj krug – priroda postaje ono mjesto gdje dišemo punim plućima. Ali zašto baš sad, i zašto tako masovno?
Od društvenih mreža do “mentalnog zasićenja”
Živimo u vremenu u kojem smo stalno online, ali se sve više osjećamo isključeno. Anksioznost, stres, depresija – riječi koje su postale normalan dio govora, čak i među tinejdžerima. I dok svi pričaju o self-care, malo ko kaže da je nekad najbolja terapija – izaći napolje.
“Nekad me spasila samo šetnja uz rijeku. Bez slušalica, bez telefona. Samo voda i tišina.” – Emina, 19, Rožaje.
I nije samo stvar u bijegu. Mnogi mladi danas aktivno traže spoj s prirodom, žele da je razumiju, da je zaštite. Jer što više bježimo u prirodu – to je više volimo. I više nas boli što je prljava, što neko u rijeku baca šporet, što nam sječu šume kao da tu niko ne živi.
Planina kao prostor slobode
Na planini nisi “like”, nisi “seen”, nisi “seen 20m ago” – ti si samo ti. U patikama, znojan, možda i izgubljen na stazi, ali stvaran. Tamo gdje se smiješ bez filtera. Gdje čuješ svoj glas.
Planina nas podsjeća da smo živi.
Da možemo disati punim plućima.
Da imamo pravo da budemo mirni.
Da nismo samo generacija “scroll”.
I nije bitno jesi li išao sam, sa društvom, s planinarskim klubom ili samo s Đinom – tvojim psom. Bitno je da si otišao. I da si se vratio malo drugačiji.
Povratak prirodi je i pobuna
Ne, nije u pitanju moda. Ovo nije “trending” stvar. Ovo je otpor. Protiv zagađenja, buke, plastike, pritiska. Povratak prirodi je naš način da kažemo: hoćemo bolje. Za sebe, za naše tijelo, za mozak, za grad.
I kad shvatiš koliko priroda znači tebi – počećeš da je braniš.
Jer nećeš da ti neko baca smeće tamo gdje ti odmaraš glavu.
Nećeš da ti sijeku staze gdje si prvi put shvatio šta znači mir.
Nećeš da ti ubijaju grad, a ti da ćutiš.
Zato sve više mladih bježi iz betona.
Ne da pobjegnu od svega – nego da se vrate sebi.
A šta ti možeš da uradiš?
- Pronađi svoj kutak prirode i idi što češće.
- Uključi se u eko-akcije – da ne čistiš samo za sebe, već i za druge.
- Podijeli priču, fotku, video – inspiracija se širi.
- Reci nekome: “Hajde da vikendom idemo negdje gdje je tiho.”
Pitanje za tebe:
Imaš li svoje mjesto u prirodi koje ti je posebno? Pošalji nam sliku, priču, osjećaj. Objavićemo ih u serijalu #MojKutakPrirode na našem portalu i Instagramu.
