Zelena anksioznost: Kad te priroda boli

Sve češće čujemo fraze poput “klimatska tjeskoba” ili “eko-anksioznost”. Na prvi pogled može djelovati kao još jedan termin iz modne psihologije društvenih mreža, ali za mnoge mlade ljude to je stvarno stanje – dubok osjećaj tuge, frustracije i bespomoćnosti izazvan posmatranjem uništavanja prirode i klimatskih promjena.

U svijetu gdje ti algoritmi svakodnevno serviraju slike požara, poplava, plastike u okeanima i izumrlih vrsta – teško je ostati ravnodušan. Još teže je ostati mentalno stabilan.

Jer kada znaš šta se dešava, ne možeš da ne osjećaš.

Ne možeš da ne brineš.

Ne možeš da ne pitaš – ima li sve ovo uopšte smisla?

Zelena anksioznost je tihi pratilac generacije koja je odrasla uz ekološke krize kao svakodnevicu. I dok prethodne generacije možda i dalje diskutuju da li je globalno zagrijavanje “stvarno”, mladi to već osjećaju na koži – i u psihi.

Ali šta s tim?

Ne možeš promijeniti sve. I to je u redu.

Ali možeš prepoznati svoj osjećaj. Možeš ga artikulisati. Možeš ga pretvoriti u pokret.

Jer zelena anksioznost nije slabost – to je znak da ti je stalo.

A briga je početak otpora.

Zato ne ignoriši to što osjećaš.

Piši, pričaj, organizuj se. Poveži se s drugima koji osjećaju slično.

U vremenu kolektivne otuđenosti, osjetljivost nije teret – to je alat.

Za promjenu. Za iscjeljenje. Za borbu koja počinje iznutra.

#AvangardaMe #ZelenaAnksioznost #MladiZaPlanetu #MentalnoZdravlje