Kako da se povežeš s prirodom (i zašto je to baš važno sada)
“Kako se baviš prirodom?” – to me nedavno pitao prijatelj. Zvuči kao čudno pitanje, zar ne? A opet… odlično pitanje!
Do tada nikad nisam razmišljao kako boravim u prirodi – jednostavno sam izlazio napolje. Ali baš ta rečenica me natjerala da usporim i počnem drugačije gledati na stvari oko sebe.
Ako ti je ova tema nova ili ne znaš odakle da kreneš – tu sam da ti pomognem. Ovo je mali vodič za sve vas koji želite da se više povežete s prirodom, ali ne znate kako.
Prvo pravilo: Nije važno gdje živiš.
Bilo da si u centru grada, u stambenoj zgradi, selu ili kući uz šumu – priroda je svuda oko nas. Samo treba da zastanemo i primijetimo.
Drugo pravilo: Nemoj previše razmišljati.
Samo izađi napolje prije nego što se predomisliš. Doslovno – zakorači iz stana. Dvorište, terasa, park u naselju, mali sokak, pored rijeke – to su sve savršena mjesta za početak.
Šta da radim kad izađem?
Zvuči smiješno, ali to je realno pitanje. Evo tri jednostavna koraka da počneš:
1. Pogledaj gore
Zastani i pogledaj iznad sebe. Da li su tu grane drveća? Oblaci? Plavo nebo? Ovo usporava misli i pomaže ti da se konektuješ s okruženjem. Što više gledaš, više primjećuješ.
2. Pogledaj dole
Šta je ispod tvojih nogu? Trava? Zemlja? Cveće koje se probija kroz pukotine u betonu? To su male, svakodnevne čarolije koje često prođu neopaženo.
3. Slušaj
Stani i osluhni. Ptice? Vjetar? Zvuci grada? Tišina? Naša čula ožive kad im damo prostor da se izraze. Osjeti to.
Moj početak
Ja sam krenuo iz svog dvorišta. Samo nekoliko minuta dnevno. Danas, šetam svaki dan istom stazom sa psom – kroz grad, pored bolnice i fabrika.
I znaš šta? Nakon stotinu prolazaka, tek sam jednog dana primijetio da su svi borovi pod kojima hodam drugačiji. Bio je to trenutak pun čuđenja – kao da sam ih prvi put vidio!
Od tog dana, moj um je postao radoznaliji. Sve češće želim da budem napolju. Da posmatram. Da osluškujem. Da budem prisutan. I da primijetim ono što većina ljudi ne stigne da vidi.
Tvoja priroda je tamo gdje ti jesi
Ne moraš odmah ići na planinu (mada, ako možeš – obavezno idi!). Kreni tamo gdje se osjećaš prijatno.
U svom gradu imaš dvorište, park kod škole, put pored rijeke, staru stazu kroz šumu. I to je dovoljno za početak.
Zapamti:
- Ne moraš da znaš sve.
- Ne moraš dugo da ostaneš napolju.
- Ne moraš ništa da poneseš.
Samo izađi.
Udahni.
Usmjeri pažnju.
I – pogledaj gore, pogledaj dole, slušaj.
Tu si – u prirodi.
